Više od milion radnih mjesta prazno u Njemačkoj: Koje zemlje u Evropi najviše traže radnike?

Evropsko tržište rada danas karakteriše snažan, ali neravnomjeran rast potražnje za radnicima. Iako Eurostat procjenjuje da je u maju ove godine u Evropskoj uniji bilo oko 13,1 milion nezaposlenih osoba, istovremeno milioni radnih mjesta ostaju nepopunjeni. Ovaj prividni paradoks ne govori o nedostatku radne snage u apsolutnom smislu, već o dubokom strukturnom neskladu između potreba tržišta i dostupnih vještina. U drugom kvartalu 2025. godine stopa slobodnih radnih mjesta u EU iznosila je 2,1 posto. Iako je to blagi pad u odnosu na prethodnu godinu, razlike među državama ostaju izražene. Dok Rumunija bilježi tek 0,6 posto, Nizozemska se nalazi na vrhu sa 4,2 posto, potvrđujući da se najveća potražnja za radnicima i dalje nalazi u razvijenijim, industrijski snažnijim ekonomijama sjeverozapadne Evrope.

Njemačka i Francuska: Uloga migracije u popunjavanju pozicija

Njemačka i Francuska, kao najveće ekonomije EU, bilježe stopu slobodnih radnih mjesta iznad evropskog prosjeka, sa po 2,5 posto. U apsolutnim brojevima, Njemačka se izdvaja s više od milion nepopunjenih pozicija, dok Francuska ima preko pola miliona. Ovi podaci jasno pokazuju da domaće tržište rada više nije dovoljno da zadovolji potrebe privrede, posebno u sektorima industrije, građevine, zdravstva, logistike i tehničkih zanimanja. Upravo tu migracija dobija svoju punu ekonomsku i društvenu vrijednost. Za razliku od pojednostavljenih narativa, migracija se u praksi pokazuje kao jedno od najefikasnijih rješenja za popunjavanje slobodnih radnih mjesta, naročito u Njemačkoj. Podaci Eurostata potvrđuju da je Njemačka vodeća destinacija za radnu migraciju u Evropi, što nije slučajnost, već rezultat dugoročno osmišljenih politika privlačenja stranih radnika.

Kako migracija sa Zapadnog Balkana popunjava nedostatak vještina u Evropi

Posebno značajnu ulogu u tom procesu ima migracija iz zemalja Zapadnog Balkana. Radnici iz ovog regiona godinama predstavljaju pouzdan i tražen dio njemačkog tržišta rada, zahvaljujući kombinaciji stručnih vještina, radne etike i kulturne bliskosti. Kroz bilateralne sporazume, ubrzane procedure i priznavanje kvalifikacija, Zapadni Balkan se pozicionirao kao jedan od ključnih izvora radne snage koja direktno doprinosi smanjenju broja nepopunjenih radnih mjesta u Njemačkoj.

Primjeri drugih evropskih zemalja dodatno potvrđuju da uspjeh ne zavisi isključivo od broja doseljenika, već od njihove integracije u realne potrebe tržišta rada. Tamo gdje postoji jasna veza između deficitarnih zanimanja i ciljane migracije, slobodna radna mjesta se brže i održivije popunjavaju. Njemačka je upravo zbog toga često isticana kao primjer kako migracija, kada je pravilno usmjerena, ne predstavlja izazov već rješenje. Migracija, posebno iz Zapadnog Balkana, pokazuje se kao ključni most između potreba evropskih ekonomija i dostupne radne snage. U tom kontekstu, budućnost evropskog tržišta rada neće zavisiti od pitanja da li migracija postoji, već koliko će ona biti pametno vođena, brza i usklađena s realnim potrebama privrede.